Pijaca Na maloj pijaci u Sarajevu stoji žena. Ona ima malu kuhinju i zna malo riječi. Doselila se prije tri sedmice. Večeras dolazi komšinica, a pijaca se uskoro zatvara. U ruci je njena torba. Na stolu su hljeb, mlijeko i jabuke. Žena želi hljeb za večeru. Ona prilazi stolu i pokazuje hljeb. „Molim.“ Prodavač uzima mlijeko i daje joj mlijeko. „Ovo?“ „Ne.“ Žena opet pokazuje hljeb. „Molim, ovo.“ Prodavač uzima jabuku i daje joj jabuku. „Ovo?“ „Ne, ne.“ Žena pokazuje hljeb još jednom. „Ono, molim.“ Prodavač gleda njen prst i sto. On uzima malu šolju sa stola. „Ovo?“ Žena gleda šolju i mlijeko. „Ne.“ „Oprostite, tražite ovo?“ Žena pokazuje hljeb. „Da, molim.“ Prodavač uzima hljeb svojom rukom. „Ovo je hljeb.“ „Hljeb.“ Žena kaže: „Hljep.“ „Dobro, hljeb.“ Žena kaže: „Hljeb.“ „Da, hljeb.“ Ona gleda hljeb u njegovoj ruci. „Koliko?“ „Jedna marka.“ Žena vadi novac iz svoje torbe. „Jedna?“ „Da, jedna marka.“ Ona daje jednu marku. „Hvala.“ Prodavač stavlja jedan hljeb u njenu torbu. On uzima još jedan hljeb. „Ovaj je za komšinicu.“ Žena pokazuje drugi hljeb. „Ne?“ „Da, da.“ „Hvala.“ U torbi su sada dva hljeba. Žena uzima torbu i ide kući. Na ulici govori riječ tiho. „Hljeb.“ Pred vratima kaže riječ opet. „Hljeb.“ Na vrhu stepenica čeka komšinica.