Dvije šalice Danas je petak i Luka ima više vremena. Posao je gotov. Kiša je vani. Luka ulazi u malo mjesto gdje Mara radi svaki dan. „Dobro jutro, Luka“, kaže Mara. „Dobro jutro, Mara. Moj čaj, molim.“ „Kao uvijek?“ „Kao uvijek. Bez šećera.“ Luka sjeda kod prozora. Mara mu daje čaj. Luka gleda vrata. Danas ne gleda samo vrata. Čeka Anu. Ana dolazi poslije nekoliko minuta. U ruci ima malu torbu. Stane kod vrata i gleda Luku. „Ana, ovdje“, kaže Luka. „Bok, Luka. Oprosti. Jesi dugo ovdje?“ „Nisam. Čaj je još dobar.“ Ana sjedne kod Luke. Mara dolazi do njih. „Što ćeš?“ pita Mara. Ana gleda Luku. „Ne znam. Što ti piješ?“ „Čaj. Svaki dan isti čaj.“ „Onda i ja čaj.“ „Kao njegov?“ pita Mara. „Da, kao njegov.“ Mara uzima Lukaovu šalicu. Onda odlazi. Luka gleda Anu. Ana gleda vrata. „Ti stvarno dolaziš svaki dan?“ pita Ana. „Svaki dan. U isto vrijeme.“ „I uvijek sjediš ovdje?“ „Uvijek ovdje.“ „I uvijek piješ isti čaj?“ „Uvijek isti čaj.“ Mara se vraća. U rukama ima dvije šalice. Jednu daje Luki. Drugu daje Ani. Na stolu su sada dvije šalice. „Danas dvije“, kaže Mara. „Da“, kaže Luka. „Danas dvije.“ Ana uzima šalicu. Para ide prema njenim očima. „Ovo je stvarno isti čaj“, kaže Ana. „Rekao sam ti.“ „Dobro je.“ „Dobro je“, kaže Luka. Mara ostaje kod stola. „Još nešto?“ pita. „Ne“, kaže Luka. „Možda nešto za jesti?“ Ana gleda Luku. Luka gleda Anu. „Imate li nešto malo?“ pita Ana. „Imamo kruh i sir.“ „Onda kruh i sir.“ „Dva?“ pita Mara. „Dva“, kaže Luka. Mara odlazi po kruh i sir. Luka stavlja novac na stol. „Ja plaćam“, kaže Ana. „Ne, danas ja.“ „Zašto?“ „Zato što si danas došla.“ Ana gleda novac. Onda gleda Luku. „Doći ću opet“, kaže. Luka uzima svoju šalicu. Ana uzima svoju. Mara donosi kruh i sir. „Sutra opet jedan čaj?“ pita Mara. Luka pogleda Anu. „Ne“, kaže Ana. „Sutra dva.“